Reportaže

Moja mala moj leptiru, na crmničkom sađi Viru

| 24:12:2012 | 00:06:39

Imali su sreće organizatori virpazarskog Festivala vina i ukljeve, vrijeme ih je poslužilo. Dugo su gledali prognoze, prošle nedjelje i odložili manifestaciju zbog najavljene kiše, a onda ih je nebo pogledalo. Dva suva dana, topla, sa malo sjevera i reske hladnoće tačno koliko treba, bila su kao rođena za manifestaciju.
 
Iako se u subotu Festival zvanično otvarao u 11, već od devet sati su iskusni posjetioci zauzeli busiju, naročito onu u vidu parkinga pored restorana “Crmnica” ili uz prugu, i tako riješili sebi najveći problem otkako se ova manifestacija održava. Dešavalo se ranijih godina da, dolazeći iz pravca Bara, nema mjesta za parking sve do poprilično udaljene Vranjine, pa se sada svi koji nisu vični ranoranjenju odlučuju za improvizovane parkinge pored kuća kraj Željezničke stanice.
 
Ako je najčuvenija barska fešta - Maslinijada - mjesto gdje se okupljaju sve generacije, od sitne djece do najstarijih, Festivla vina i ukljeve je umnogome drugačiji. Prosjek godina posjetilaca je dobrano preko 50, a mlađi naraštaji uglavnom prošetaju između i oko štandova, ili sjednu na obližnje klupe. Ovu činjenicu naročito oslikava situacija ispred bine. Zabavni program je namijenjen mahom starijoj i još starijoj generaciji, pa se uglavnom oni i okupljaju tu, pjevaju, igraju, uz izvođače narodne muzike.
               
Treba li i reći, najznačajnija stavka, ne u ovih dosadašnjih 16 godina manifestacije, nego vjekovima unazad, tradicionalno je crmničko nadgornjavanje čije je vino najbolje. I u sklopu bratstva, i u sklopu sela, i nekadašnje crmničke nahije. Crmničani su izuzetno osjetljivi na reakcije, zato najpoznatiji crnogorski ampelograf dr Svetozar Savić uvijek daje isti odgovor: “Svačije je vino najljepše u Crmnici”.
               
Pobjednički pehar za najbolje vino u ovoj godini pripao je Ljubiši Krgoviću iz Rogama, nagrada za najbolji mladi vinograd pripala je Ivu Pejanoviću iz Limljana, za najbolji podrum Iliji Klisiću iz Limljana, a za najbolje crmničko vino proglašeno je vino Radovana Ljutice iz Podgora.
 
Zlatne medalje osvojili su Zoran Ivanović iz Doljana (vranac), Ivica Bokovac iz Limljana (dvije za vranac), Ljubiša Krgović (dvije za bijelo vino i vranac), Žarko Mašanović iz Orahova (vranac), Marko Đurišić iz Zabesa (barrique) i Radovan Ljutica iz Podgori (vranac).
 
Srebrne medalje pripale su Marku Đurišiću iz Zabesa (vranac), Ljubiši Krgoviću (roze), Miodragu Lekoviću iz Limljana (vranac), Mladenu Aligrudiću iz Balabana (vranac), Miodragu Đurišiću iz Zabesa (vranac), Iliji Klisiću iz Limljana (dvije za vranac), Draganu Kojičiću iz Sotonića (dvije za vranac), Čedomiru Jankoviću iz Drušića (vranac) i Zoranu Pajoviću iz Seoca (vranac).
Za štandovima poznata lica, vinari koji već godinama izlažu, a i priča je slična ili ista: vino, podrumi, vinske ceste, muka oko nabavke i još veća muka kada grad uništi zasade kao što je to temeljito uradio ove godine. Bilo je među izlagačima i onih koji su se prvi put pojavili, poput Nenada Lekovića.
 
Njegova žena kaže da su se, nakon Maslinijade, odlučili da i ovdje probaju. “Imamo svoj vinograd, mladu i odličnu staru lozu koja je dala taj kvalitet. Muštarije poznajemo do ranije, to su ljudi iz Srbije, Rusije, Francuske, a ima zainteresovanih i za druge naše proizvode: likere od drenjine, oraha, borovnice i višnje, rakiju sa smokvom, srčanikom, lincurom, drenjinom, zinzulama... Sve radimo u našem podrumu u Godinju”, ističe ona.
               
Kao i svaki put, i ove je godine Festival podijeljen na vinski i ne-vinski dio. Vinski je na samom trgu, a ovaj drugi u dva kraka. U prvoj grupaciji su 80% izlagači iz Crmnice, ali ima ih i iz Zete, Lješanske nahije, okoline Cetinja, dok su ne-vinari predstavili ekološke proizvode iz čitave Crne Gore, od sira iz mješine, skorupa, loja i mesa sa sjevera do maslina, japanskih jabuka, kozjeg sira i ljekovitog bilja s primorja.
 
Ulcinjanin Bato Mihailović je svake godine na Festivalu. Donosi set meda i proizvoda od meda. “Kad se nadaš da će biti dobra trgovina, zna da zakaže... Ovako očekujem skromno, a bilo je više no što smo mislili”. Pera Pavlica iz Bara se vratila na Festival nakon nekoliko godina pauze i podijelila štand sa prijateljicom. “Ona je ponudila ručne radove, a ja isključivo svoje proizvode organskog porijekla: sok od divljeg šipka, domaću rakiju, slatko od dunja, pekmeze od bresaka, masline iz Zubaca, kivi i narandže iz Polja barskog, priganice...”
 
U rijeci ljudi koja dolazi i odlazi u talasima sa Virpazara, pa je i posjećenost teško utvrditi, jer je nekad trg polupust, a nekad vrvi od svijata i nesnosne gužve, mahom su Barani i Podgoričani, ali se čuje i dosta stranog jezika. Rus Miša i njegova žena ističu da će “doći kući pijani, jer na svakom štandu probaju po malo”, ali da je “na jezeru super”, dok omaleni Francuz sa suprugom objašnjava našoj ekipi da se “vina puno razlikuju od francuskih” i da su mu “teška u stomaku”, ali da je oduševljen hranom koju nikada nije vidio, naročito “čudno mirišljavim suvim ribama, koje sijaju kao zlato”. Među prisutnima je i Đorđe Džordž Iličković, rodom iz Brčela, koji je tempirao dolazak iz Australije samo da bi bio na Viru za Festival. “Drago mi je da se ovakve stvari dešavaju, nije ovoga bilo kad sam odlazio 1988. godine. Vrijeme je da se predstavimo svijetu našim vinima, vrhunskog su kvaliteta, ko god i mojoj drugoj domovini popije, oduševljen je”, ističe on.
 
Jedan od organizatora, predsjednik MZ Đuro Marković, nije krio zadovoljtsvo kako manifestacija teče. “Sve se podiglo na mnogo veći nivo nego što je bilo. Prvih festivala nudili smo vino u flašama od kisele vode, različitog kvaliteta, a danas vinogradari rade sa savremenom opremom, podrumi su čisti i uredni, flaše etiketirane, a vino atestirano hemijskim nalazima”, navodi Marković.
               
Ljudi su uživali, vino je lako teklo niz grlo, a na nekoliko punktova gdje se dijelila besplatna ukljeva i sipalo iz bačve “piće za Bogove”, gužve su bile velike, očekivano. Ovo naročito važi za ribu koju je obezbijedio organizator, jer su cijene kod ovih što su naplaćivali bile podignute na nepristojan nivo. Porcija od deset prženih suvih ukljeva iznosila je čak 3,5 eura, sirovih 2,5, dok je plastična čaša od deci vina bila euro, kao da su svi pokušali da u ta dva dana trajanja manifestacije zarade i nadoknade ono što im u ostala 364 dana nije uspjelo. 
 
Na pominjanje cijena, Marković nemoćno širi ruke: “Mi nismo tržišna inspekcija koja može da naredi da se smanje cijene. Ljudi podignu sami od sebe, što nam ne ide na ruku, svake godine se bar neko žali, ali dok se nadležne službe ne zainteresuju - ne možete nikome ništa. Mi kao organizatori nismo izvršna vlast”, objašnjava on.
 
Muzika i degustacija na festivalu trajali su u subotu i nedjelju po pet sati, od 11 do 4 popodne, a veliki broj očigledno veselih i zadovoljnih gostiju zabaljali su “Trio Gušt”, Orkestar Omera Hodžića, KUD-ovi “Jedinstvo” i “Rumija”, pjesnik Rajko Joličić, dramski umjestinik Dragiša Simović, pjevači Zdravko Đuranović i Branka Šćepanović, “Alfa bend” i guslarsko društvo “Ivan Crnojević”.
 
RADIO BAR LIVE STREAM